Poštovani roditelji,
U radu sa mladim košarkašicama i košarkašima, često nam se dešavaju situacije konverzacija, kontfrotacija ili jednostavno razmjene mišljenja sa njihovim roditeljima. Svijesni da su u pitanju njihovi odgajatelji, najvažnije osobe u njihovim životima, trudimo se prilikom upoznavanja dati osnovne smjernice i uvod u, prije svega, našu politiku rada a ujedno i savjete koji se tiču pozicije koju roditelj jednog sportiste može i treba da ima u njegovom razvoju.
U vezi s tim, iznosimo iskustva koledž igrača pod imenom Tucker Richardson koji je igrao pet godina u prvoj diviziji NCAA lige, čiji je višestruki učesnik sa svojim koledžom “MARCH MADNESS” , a danas je profesionalni košarkaš.
U pitanju su korisna i interesantna promišljanja koja bi mogla biti od velike koristi našim roditeljima.
Uvod
Praviti ispravne odluke u kompleksnom svijetu košarke, kao roditelj je teško. Neki roditelji misle da bi oni trebali imati potpunu kontrolu u košarkaškoj karijeri svoga djeteta. U tom slučaju vaše dijete može izgubiti ljubav koju ima za taj sport. Dok neki puštaju svoje dijete da samo pravi odluke, u tom slučaju dijete se može osjećati izostavljeno, misleći da propušta šanse koje možda njegovi vršnjaci imaju. Mi preporučujemo biti u sredini, gdje se dijete osjeća podrženo, ali zna da treningom može doći do svog cilja. Ovo su četiri prijedloga kako biti bolji roditelj.
1. Prestanite praviti izgovore
Vjerujem da svi znamo da ima loših trenera, pogotovo na nižem nivou, u mlađim kategorijama. Ali roditelji moraju znati da njihovi susreti sa dobrim ili lošim trenerom, mogu negativno uticati na razvoj vašeg djeteta. Svi roditelji uglavnom imaju dobre namjere za svoju djecu, svi mi griješimo. Npr. ako vi kao roditelj samo krivite trenera, u glavi vašeg djeteta će biti da ono nikada ne griješi, ili da je sve trener kriv. Vaše dijete je izašlo iz igre, ono će pomisliti da ga trener mrzi. Ovo je često za roditelje koji stalno krive sudije, trenera pa čak i suigrače. Zaključak je da dijete ovakvih roditelja, okrivljuje sve distrakcije za koje se oni ne trebaju brinuti. Ovo nije loše za košarkaški razvoj ali se može prenjeti na kasniji život. Bolji izbor je reći svome djetetu da će biti i uspona i padova, loših sudijskih odluka, ali umjesto da mislite samo o tome, naučite svoju djecu kako da reagiraju na tu odluku.
Trener na koledžu, Frank Martin;
Ukoliko vaše dijete ne razumije što nije igralo koliko misli da treba, neka pita trenera, ne roditelje. Ako je dijete nezadovoljno, pokušajte ga oraspoložiti. Ali uvijek treba ići svome treneru ukoliko je priča oko košarke.
Bitno je da djeca od malih nogu nauče odnos sa trenerima, kao i starijim osobama. Recimo da je trener iz nekog koledža zainteresovan u vaše dijete, on će upoznati i vas. Ako ste roditelj koji samo prigovara treneru sa tribina, sigurno će vas odbiti, koliko god vaše dijete bilo talentovano. Kao roditelj najbolje je podržati dobre poteze ekipe i navijati.
2. Djeca se osjećaju neugodno
Iako mislite da griješite nekada je najbolje gurati vaše dijete van zone komforta. Kažu da je komfort glavni neprijatelj napretka. Što ranije stvorite takmičarski duh, kao i radnu etiku kod svog djeteta to bolje.
3. Imajte normalna očekivanja
Recimo da vaše dijete igra na koledžu kao solidan igrač, dok vi mislite da bi bio najbolji igrač u nekoj NBA ekipi. Ovo stvara prevelika očekivanja kod vašeg djeteta, koja možda uopće nisu ostvariva. To naravno stvara loš uticaj, jer roditelji nikada ne bi trebali stvarati pritisak djeci da oni nešto “moraju”. Npr. dati određen broj poena ili dominirati na nekoj utakmici. Sva djeca žele biti kao njihovi roditelji, što znači da uvijek žele da budu sretni. Ali neki roditelji dopuštaju da ih samo uspjeh djeteta zadovoljava. To je recept za katastrofu i stavlja pritisak na djecu tokom igre jer o tome razmišljaju. Delle Donne, jedna od najboljih ženskih košarkašica ikada je trebala igrati za koledž Ucon ali je odustala zbog prevelikih očekivanja, što je skoro vodilo do toga da potpuno izgubi ljubav za sportom. To nijedan roditelj ne želi da se desi njegovom djetetu. Ovih dana djeca često izaberu jedan sport i samo se fokusiraju na trening. Ukoliko dijete nije sretno, možda je propustilo još neku zabavu ili jednostavno želi biti normalno dijete.
4. Suočavanje sa stresom i nevoljom
Često se dešava da ako djeca ne igraju u nekoj ekipi, da će samo nastaviti za drugi tim. Problem ovoga je što ne učimo djecu da se bore i da rade još jače od ostalih suigrača. Stvari nemojte davati djeci kako žele jer trebaju naučiti da za to rade. To naravno vrijedi i za košarkaše. Možda nekada treba promijeniti ekipu ali to neće naučiti djecu da se bore za pobjedu u košarci, kao i u životu.
U profesionalnim ekipama ako niste spremi žrtvovati se za ekipu, više niste član. U svim profesionalnim ligama imamo igrače čak i previše dobre za tu ligu ali su poslani kući jer nisu spremi za borbu, za izazove, uspone i padove. Najbolje je da dijete drži glavu dole i vrijedno radi, da ne pravi isprike. Roditelji su jako važni u razvoju mladog košarkaša, roditelji mogu i pomoći, ali mogu imati i negativan uticaj ukoliko ne budu oprezni.
