Vrijeme i mjesto za djecu svijeta
U pripremi našeg putovanja 12 naših minibasket igrača poslali su poruku organizatorima turnira u Materi i našim domaćinima u Bitritu – da su spremni za svoju najveću ljetnju avanturu – desetodnevno putovanje na veliki minibasket turnir “Minibasket in Piazza”. 44 minibasket tima iz cijelog svijeta učestvovala su u ovoj velikoj smotri košarke, obrazovanja, kulture i prijateljstva.
Teško je poredati utiske: Košarka, sunce, more, hrana sa okusom juga, drevni gradovi, osvijetljeni trgovi, ljubazni ljudi, djeca raznih nacija, kultura i religija predana zajedničkom svijetu igre, u svijetu i vremenu brižno i sa ljubavlju kreiranom po mjeri djeteta.
Zbog toga vas želimo pokušati provesti kroz ovo izuzetno sugestivno putovanje, kroz bajkoviti dječiji doživljaj svijeta, vratiti se stvarima koje su zaista važne i vjerovati da čovječanstvo može, uz malo više pažnje i promišljanja i uz poneki osmjeh više, stvarati ljepše vrijeme za svoju djecu.
Ali vratimo se u 18. juni. Sunčano ali prohladno sarajevsko jutro, kratki pozdravi sa roditeljima i putovanje počinje. Autobus Sarajevo – Split, trajekt Split – Ankona, voz Ankona – Bari.
U Bariju djecu dočekuju domaćini, sa sendvičima, voćem, sokovima i što je najljepše od svega, osmjesima i zagrljajima kao da dočekuju svoju rodbinu. Jednostavno, toplo i nenadmašno.
Ali nije još vrijeme za odmor. Zajedno sa domaćinima odmah odlazimo na otvaranje turnira, koji počinje povorkom minibasket timova okićenim ulicama Matere: djeca pjevaju, navijaju, čuju se imena timova, gradova, zemalja, vijore zastave … Svijet odraslih za trenutak zastaje preplavljen zajedničkim emocijama: prolaze DJECA…
Vrijeme i mjesto za djecu svijeta.
Jutra su rezervirana za druženje i edukativne aktivnosti. Prvo jutro, zajedno sa svojim talijanskim domaćinima djeca obilaze proizvodnje mocarele i maslinovog ulja, a potom slijedi i prijem kod gradonačelnika Bitrita, koji se djeci obraća jednostavnom porukom dobrodošlice, a potom i sladoledom u prijatnoj hladovini gradske uprave.
Gostoprimstvo koje našem timu pružaju domaćini teško se može opisati riječima.
Popodne su prve utakmice na prostranom trgu Bitrita.
Intoniraju se himne Bosne i Hercegovine pa Italije. Sve izgleda nestvarno lijepo pod popodnevnim suncem juga. Lokalni stanovnici bodre male igrače, ostaju uz njih sve dok traju utakmice.
Slijedeće jutro, druženje sa karabinjerima – odjelom koji radi sa psima tragačima, koji sa puno ponosa demonstriraju vještine svojih pasa. Potom jutro na pješčanoj plaži Barija, pa jutro na farmi sa konjima uz utakmicu fudbala protiv domaćina.
Popodneva su rezervisana za utakmice na trgovima ili dvoranama okolnih gradova. Djeca uvijek brižno praćena od strane talijanskih domaćina, torbi punih domaće hrane i voća.
I već je subota, dan velike završnice turnira koja se održava u gradu Materi, udaljenoj oko sat vremena vožnje od Bitrita, grada koga već smatramo drugim domom.
Polazak iz Bitrita u rano jutro. Utakmice, ručak u restoranu u srcu Matere, šetnja drevnim ulicama. Gotovo nestvaran pogled na stare nastambe zgusnute na obalama rijeke.
I vrijeme je za nastavak sportskog programa. Izvanredna sportska atmosfera koja traje do ponoći.
Pobjednik turnira, tim Toronta iz Kanade pozdravljen je ovacijama.
Nije bilo važno što je u finalu izgubio domaći tim iz Italije. Gradovi, zemlje, porijekla, boje, ovdje su zaista bili jednako važni. Ili jednako nevažni. Važna su bila djeca, sport i fair play.
Bila nam je čast ponijeti zastavu Bosne I Hercegovine, stati iza natpisa sa imenom našeg grada i zemlje i živjeti vrijednosti uvažavanja i prijateljstva.
Nama, koji živimo svakodnevnicu stalnih i mudro kreiranih podjela, ponekad stvarnih a ponekad i insceniranih problema na kojima se grade političke pozicije i karijere, nama koji zaista želimo kreirati bolju, tolerantniju i slobodniju budućnost za našu djecu, značilo je mnogo biti dio ove velike sportske, kulturne i nadasve ljudske porodice. Lakoća kojom se isplela mreža emocija među ljudima, kulturama, nacijama nametala je pitanje: Zašto uvijek nije tako?
Umjesto odgovora, draga naši mladi sportisti, poruka: Razmišljajte o ljudima svijeta slobodno i bez predrasuda. Onako kako nas sport, još od prvog olimpijskog plamena, uči.
Neka Vaše vrijeme bude otvoreno za sve ljude svijeta koji uvažavaju temeljne vrijednosti čovječanstva.
Jer možda negdje, u mjestima za koje možda još ni ne znate, na vas čekaju prijatelji, emocije, kulture – sa kojima ćete dijeliti osjećaj svijeta i vremena na neočekivano jednostavan i lijep način.
Kao što su ga sa nama dijelili naši prijatelji iz Bitrita, učinivši naše putovanje zaista posebnim.
Ovaj već dugački osvrt želimo završiti riječima uvaženog i dragog Dr. Georgiosa Rembouskosa, koji je sa svojom suprugom ugostio u svom domu naše trenere Anesa i Ahmeda, i dopustio magičnom glasu Amire Medunjanin da ga emocijama povede u srce Bosne i Hercegovine…
…
Biti domacin dvojici trenera iz Bosne i Hercegovine, zemlje giganata
(Nekada biti toliko nizak i sitan donosi osjećaj neprijatnosti)
Svaki put kada se sretnemo ponovo razmišljam o elementima nacionalnog identiteta (ovo je inače bila jedna od tema na državnim ispitima srednjoškolaca koja je polagao moj sin Aris).
Razmisljam o različitim religijskim kulturama koje su prirodno naučene suživotu sve dok ih neko ne instrumentalizira i dovede do besmislenih ratova koji nose i vanjsko i unutarnje nasilje.
Ponovno etno muzicka razmjena sa Ahmedom: etno muzička spajanja doprinose jos više ljepoti i magiji multikulturalne dimenzije nacionalnog identiteta koji se na ovaj način izdiže mnogo više nego što ga sterilne državne granice razgraničavaju i ograničavaju.
Slijedeća stanica neka bude Sarajevo po mogućnosti koncert njegove omiljene pjevačice koja plijeni i nišani u srce, Amire Medunjanin.
To be continued…
Georgios Rembouskos
