Zamolili smo djecu da nakratko zamijenimo uloge i da oni budu treneri.
Jer, djeca bi voljela biti odrasli. A mi odrasli bi ponekad željeli biti djeca. I odlično smo se zabavljali.
Zamolili smo ih i da napišu svoje želje. I evo naših panoa, iskrenih i cvjetnih kao sunčan dan:
„Željeli bi letjeti avionom, i željeli bi da ljeto traje duže, i da matematika bude lakša, i da igre bude više, i da se duže bude vani, i da niko ne bude siromašan, i da se kofer kupi, i da se putuje u druge gradove..“.
I zašto djeca žele biti odrasli? Zato što misle da će im to donijeti više slobode? A zašto mi poželimo biti djeca? Zato što mislimo da bi nam to vratilo slobodu? A možda da preispitamo neke želje, igramo se više i barem pokušamo da ljeto traje duže a matematika bude lakša…?
Djeco, veliki pozdrav i hvala na izvanrednom druženju.